GLAD U SVIJETU
Prema proracunima Ujedinjenih nacija svake decenije nasa populacija se uvecaza 800 miliona ljudi sto znaci da ce 2010. godine na Zemlji zivjeti 7,2 milijarde ljudi, a 2035. cak 8,9 milijardi. Polovinom prvog vijeka treceg milenijuma ta cifra kretace se oko 9,2, a 2095. godine cak 13,7 milijardi.
NEDOSTATAK HRANE
U Ujedinjenim nacijama postavljaju samo jedno pitanje. Da li ce "plava planeta" moci proizvesti dovoljno hrane za sve ljude? Jos od Sokratovih dana ljudi su raspravljali o ovoj temi. Mnogi naucnici, u razlicitim periodima kroz istoriju su smatrali da ce vremenom Zemlja postati prenaseljena sto ce dovesti do gladi ogromnih razmjera koja ce se okoncati nestankom ljudske vrste. Na srecu njihova predvidanja su se, bar za sada, pokazala pogresnim.
Ipak, danas veliki broj stanovnika Zemlje umire zbog nedostatka hrane. Iako su mnoge svjetske organizacije svoj rad bazirale iskljucivo na pomoc ugrozenim zemljama, ta pojava vremenom sve vise uzima maha. Oko 830 miliona ljudi (13 odsto ukupnog stanovnistva Zemlje) pati od gladi ili posljedica gladovanja. Zbog nedostatka hrane svaki dan umre oko 24.000 ljudi.
Ispitivanja Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) UN-a o efektima gladovanja govore da je zbog nedostatka zeljeza 40 odsto zena i 50 odsto trudnih zena anemicno. Te pojave svake godine uzrokuju smrt oko pola miliona novorodencadi. Usljed nedostatka hrane vise od 200 miliona djece, koja imaju nedostatak vitamina A, ne mogu normalno da se razvijaju i podlozna su slabljenju imunog sistema sto ih cini ranjivim za razne bolesti i infekcije. Milioni siromasnih, koji u ishrani u organizam ne unose dovoljne kolicine cinka i zeljeza, ne mogu da se odbrane od malarije, jedne od vodece tri svjetske bolesti-ubice.
Cinjenica koja jos vise uzasava je da vise od 1,3 milijarde ljudi prezivljava sa manje od jednog americkog dolara na dan. S druge strane, pojedini podaci citavu stvar dovode do apsurda. Proizvodnja hrane, na globalnom nivou, u zadnjih 50 godina porasla je za vise od 40 odsto. Uvodenjem novih tehnologija u procese proizvodnje cijene hrane su znatno nize. Tako je u proteklih 40 godina cijena psenice "pala" za 61, a kukuruza za 58 odsto. Povrsina zemljista koje se navodnjava, u zadnjih 50 godina, se popela sa 198 na 667 miliona hektara.
"Sve to omogucilo je porast proizvodnje namirnica do 1,8 milijardi metrickih tona na dan, sto je dovoljno da pokriju potrebe cjelokupne populacije, kada bi se (namirnice) distribuirale blagovremeno i na pravi nacin", navodi se u izvjestaju FAO-a.
POLITICKA I EKONOMSKA NESTABILNOST
Upravo u tome se krije rjesenje navedenog apsurda. Hrane ima za sve, ali ne i dovoljno dobre volje da se ona rasporedi na pravedan nacin. Zasto je to tako? Najbitniji razlozi su sigurno politicka i ekonomska nestabilnost, te finansijski i drugi interesi pojedinih zemlja.
Podrucja koja su danas najvise pogodena gladu su podsaharska Afrika, i u manjoj mjeri juzna i jugoistocna Azija i Juzna Amerika. Upravo u ovim zemljama najizrazeniji je mortalitet uzrokovan nedostatkom hrane. Posebno je to vidljivo u Africi. Te zemlje su nekada bile kolonije, a danas su suverene drzave, koje imaju znacajna prirodna bogatstva. U tome je apsurd veci. Njihovom hranom zapravo hrane se bogate zemlje koje njima manipulisu.
Glavno sredstvo za manipulaciju njihovim prirodnim bogatstvima postali su ratovi i upravo glad. Ratovi, kao jedan od elemenata politicke nestabilnosti, nanose ogromne stete proizvodnji i distribuciji hrane. Izmedu 1990. i 1994. godine oko 50 zemalja na svijetu je bilo u ratu. Broj izbjeglica, kao najbolji i najobjektivniji pokazatelj "zdravlja" medunarodne politike, bio je veci nego ikada u istoriji.
Svjetska izbjeglicka populacija je sa 15 miliona, na pocetku devedesetih, porasla na 23 miliona ljudi pocetkom treceg milenijuma. Da je stabilnost u svijetu ozbiljno poljuljana govori podatak da je sredinom sedamdesetih broj izbjeglica bio samo 2,5 miliona ljudi. Procjenjuje se da postoji oko 100 miliona "ekonomskih migranata" koji napustaju svoje domove zbog ekonomske nestabilnosti.
RAT I GLAD
Oruzani sukobi, posebno u slabo razvijenim zemljama, uzrokuju gubitke u poljoprivredi od 4,3 milijarde americkih dolara godisnje. Medutim, pored ovog faktora tu je i "ekonomska tortura" visoko razvijenih zemlja. Smijesno je da Japan, koji nema ni deset odsto obradive povrsine, proizvodi tri puta vise hrane od pojedinih zemalja juzne i jugoistocne Azije koje imaju itekako vece povrsine obradivog zemljista i povoljnu klimu za uzgoj gotovo svih svjetskih poljoprivrednih kultura. "Globalizacija postavlja nove norme, kojima se trzista razvijenih zemalja otvaraju jedna prema drugima, a istovremeno se zatvaraju za siromasne zemlje, sto znaci vece carine i komplikovanije nacine distribucije hrane, koje samo produbljuju agoniju miliona gladnih", navode najuticajnije svjetske istrazivacke organizacije.
Minimalna dnevna kolicina kalorija, da bi ljudski organizam normalno funkcionisao, jeste 2.200 kcal (kilokalorija). Danas oko 30 odsto ljudi ne unosi ovu kolicinu kalorija u organizam. Procjenjuje se da ce do 2015. godine 5,5 odsto svjetske populacije (412 miliona) zivjeti u zemljama koje ne mogu da proizvedu navedene kolicine kalorija, a do 2050. godine taj broj ce iznositi stravicnih sest milijardi. Bitan faktor je i da cak 79 odsto populacije (4,47 milijardi) zivi u nerazvijenim ili slabo razvijenim zemljama. Najgora situacija je u podsaharskoj Africi gdje trenutno 12 od 17 zemalja ne moze da obezbijedi dovoljnu kolicinu hrane ni za prezivljavanje. Ipak, smatra se da ce do 2030. godine zemlje u razvoju povecati proizvodnju zitarica za citavih 70 odsto.
Jos jedan u nizu razloga, koji uzrokuje glad, jesu klimatske promjene. Globalno otopljavanje, unistavanje suma, zagadivanje voda i zemljista industrijskim otpadom negativno se odrazava na biljne kulture koje se koriste u ljudskoj ishrani. Najveca posast i direktan produkt zagadivanja su kisele kise koje remete lance ishrane i unistavaju usjeve direktno prijeteci kompletnom ekosistemu.
OBRADIVO ZEMLJISTE
Porazavajuca cinjenica je i da ce u trecem milenijumu obradivog zemljista biti sve manje i manje. Strucnjaci i naucnici takode smatraju da ce se u narednih 25 godina procenat obradivog zemljista smanjiti za 15 odsto. To znaci da ce sa 1,5 milijardi iz 1999. godine ova cifra do 2025. smanjiti na 1,3 milijarde hektara. Najveci potencijal za prosirenje obradivog zemljista imaju najugrozenije regije na svijetu - Afrika, Juzna Amerika i Azija, kojima je neophodna finansijska injekcija.
Izlaz iz situacije koja nas ceka mnogi vide u naprednim tehnologijama, baziranim na bioinzenjeringu. Tradicionalne metode u proizvodnji hrane posustaju pred potraznjom. Smatra se da ce bioinzenjering moci poboljsati produktivnost i kvalitet hrane. Takode, upotrebom satelita predvidace se vremenski uslovi i tako traziti najoptimalnije vrijeme za sadenje i uzgoj zitarica i ostalih biljnih kultura. Upotrebom pesticida sprecavace se unistavanje usjeva od bolesti i zivotinja.
Ipak, i ovome se rjesenju mora pristupiti s druge strane, a ona ukazuje da genetske terapije i upotreba pesticida i drugih biljnih medikamenata mogu da budu opasne po covjeka.
Analizirajuci izvjestaje mnogih instituta i samostalnih naucnika i istrazivaca jasno je da ce kroz dvije generacije ljudskoj rasi biti potrebno dva puta vise hrane nego danas.
Na pitanje s pocetka teksta mozda je najbolje odgovorio naucnik zaposlen u FAO-u, navodeci da je to iskljucivo politicko pitanje.
"Skoro citav zivot sam posvetio izucavanju uzroka gladi, trazeci nacin kako da se ta pojava koja se ekstremno brzo siri moze sprijciti. A na pitanje da li ce nasa planeta u buducnosti moci da ishrani sve nas, bojim se da ne mogu da odgovorim. To je strogo politicka stvar", rekao je naucnik FAO-a, potvrdujuci da je pred covjecanstvom veoma ozbiljan problem koji se lako moze pretvoriti u nerjesivu enigmu.
S. KARALIC